Škola nekad i danas
Buđenjem nacionalne svijesti Hrvata nastaje narodni preporod, a shvativši da je obrazovanje najširih narodnih masa moguće samo na narodnom jeziku u Hrvatskoj se u prvoj polovici XIX stoljeća utemeljio velik broj škola.
Na poticaj tadašnjeg župnika župe Podbelske Ivana Posavca, 1838. godine na imanju baruna Metela Ožegovića i njegovom novčanom potporom utemeljena je prva pučka škola u ovom kraju.
To je bila mala kućica slamom pokrivena, a zatim drvena škola s jednom učionicom za 40 učenika i s učiteljskim stanom.
Prvi je učitelj bio Franjo Leonhardić.
Rastao je broj učenika te se javila potreba za većim školskim prostorom. Zato je 1870. godine sagrađena lijepa, velika školska zgrada s 2 učionice i dva učiteljska stana.
Zanimljivo je znati koja su sve naselja činila školsku općinu Pod Bielom..Kada bismo vrh šestara stavili na karti na mjesto Radovan mogao bi se opisati krug oko naselja iz kojih su učenici dolazili u školu : Radovan, Lovrečan, Škriljevec, Osečka, Pece, Margečan, Seljanec,Gačice, Lukavec, Željeznica, Bela, Završje, Filipić, Stažnjevec i Tužno.
Iz ove škole kasnije su nastale škole u Stažnjevcu1895. godine, (koja je 1977. godine prestala s radom ), u Margečanu 1912.godine, u Tužnom1952. godine, u Završju1950. i škola u Gačicama 1953. godine.
O školi i školstvu u ovom kraju doznajemo puno zahvaljujući dugogodišnjem učitelju Škole Radovan Stjepanu Gužvincu iz Varaždina.
On je u Spomenici zapisao:Nastava je bila organizirana kao četverogodišnja, dok se petu godinu polazilo u školu nekoliko dana u tjednu.
Školska godina je počinjala 1. listopada i trajala do 31. srpnja slijedeće godine.
U školu se polazilo dva puta dnevno : ujutro od 9;00 do 12;00 sati, a poslijepodne od 14;00 do 17;00 sati. Djeca koja su bila iz udaljenih sela nisu preko odmora išla kućama već su učili cijepiti voćke u školskom vrtu – dječaci, a kuhati djevojčice. Na kraju školske godine bio je ispit školske djece, kojem su prisustvovali školski nadzornik i članovi školskog odbora.
Prema Spomenici škole iz 1914/1915 godine vidljivi su podaci o rezultatima ispita:
o „sposobnima“ (oni koji su s uspjehom završili razred)
i „nesposobnima“ (oni koji nisu završili razred).
Bio je veliki broj učenika koji su ponavljali razrede, osobito prvi.
Ocjene su bile: Prvi red s odlikom
Prvi red
Drugi red
Treći red
Vodila se briga o redovitom polasku učenika u školu. ( Bilo je uobičajeno osobito za one starije da ih roditelji ostavljaju kod kuće radi obavljanja težačkih radova. Radili su na obiteljskim i vlastelinskim imanjima).
I izostanci su se ocjenjivali :
„Školu je polazilo“: Veoma marljivo - 102 dječaka i 50 djevojčica
Marljivo – 18 dječaka
Prekidno – 2 dječaka
Nemarno – 6 dječaka
Protiv roditelja koji nisu slali djecu u školu,škola je podnosila prijavu za velik broj izostanaka i roditelji su plaćali kaznu.
Ocjenjivanje učenika u Šk.godini1932./1933 bilo je dosta slično današnjem.
Primjer: Od 412 učenika na kraju školske godine:
Odličan uspjeh imalo je 38 učenika
Vrlo dobar uspjeh – 64 učenika
Dobar uspjeh – 260 učenika
Slabi uspjeh – 24 učenika
Rđav uspjeh – 1 učenik
Neispitanih 25 učenika.
Škola je imala malu knjižnicu, koja je uglavnom sadržavala stručnu literaturu.
Učila su se rijetko kupovala. Često je bilo zapisano : „ Učila ove godine nisu nabavljena nikakva“!
Postojala je školska ploča, abak- računalo s 10 x 10 drvenih kuglica. Pisalo se kredom.
Učenici su imali pločice s crtama i kvadratićima na kojima su pisali posebnom pisaljkom.
Tinta se koristila samo za pisanje krasopisa.
Prema podacima u Spomenici učenici su išli prvi puta na „naučni izlet“ vlakom u lipnju 1923. godine iz Cerja u Varaždin.Tom su prigodom upoznali važne objekte grada, objedovali na Dravi i prisustvovali kino- predstavi.
Škola je uspjela“ preživjeti“i Drugi svjetski rat.
Godine 1957./1958. Škola dobiva naziv „ Narodna osmogodišnja škola u Radovanu“ i postaje osmogodišnja škola iz koje su učenici mogli nastaviti daljnje školovanje u srednjim školama.
Šezdesetih godina uz Školu bila je postavljen je drvena "baraka" s dvije učionice za razrednu nastavu, učionicom za domaćinstvo i školskom kuhinjom. Nastava se izvodila u dvije smjene. Potreba za više učionica postojala je i dalje, ali je tek 1977.godine počela dogradnja novog dijela škole i sportske dvorane.
Nova tada suvremena škola svečano je otvorena 2. lipnja 1979. godine, taj dan obilježavamo kao Dan škole. Za našu školu značajan je i lipanj 1991. godine kada je dobila ime Metel Ožegović po jednom od svojih osnivača.
Zahvaljujući Varaždinskoj županiji koja provodi projekt „Jednosmjenska nastava“ u Radovanu je izgrađena još jednu školska zgradu s četiri učionice za izvođenje razredne nastave, školskom knjižnicom i informatičkom učionicom.
Službeno otvorenje uz nazočnost župana Varaždinske županije bilo je 3. rujna 2007. godine od tog dana nastava se odvija u jednoj smjeni.
Bogata povijest Škole detaljno je opisana u knjizi „Stopedeset godina škole u Radovanu“ koja je tiskana povodom obilježavanja 150- te godišnjice Škole.
U novije vrijeme Osnovna škola Metel Ožegović djeluje kao samostalna osmogodišnja škola s približno 200 učenika raspoređenih u 15ak razrednih odjela.
U Radovanu 8-10 čistih razrednih odjela (približno 160 učenika), u PO Margečan i PO Gačice su 2-3 čista ili kombinirana odjela (približno 30 učenika).
O njihovom odgoju i obrazovanju brine približno 27 učitelja i dva stručna suradnika.