Slike

U ponedjeljak, 27. 10. 2008. za učenike od 7. i 8. razreda OŠ Metel Ožegović Radovan održana je terenska nastava na prostoru koji je obuhvaćao gradić Roč, Aleju Glagoljaša, gradić Hum i Motovun

            Ciljevi terenske nastave bili su slijedeći:

- radom, učenjem i druženjem steći znanja i iskustva koja će biti primjenjiva u stvarnoj  životnoj sredini

- omogućiti učenicima cjeloviti doživljaj životnih i nastavnih sadržaja u neposrednoj stvarnosti

– poticati učenike na povezivanje nastavnih sadržaja kroz korelaciju nastavnih predmeta

– razvijati interes kod učenika za aktivno i odgovorno sudjelovanje u terenskoj nastavi te radu općenito

– poticati učenike na druženje i pomaganje u zajedničkim aktivnostima

– razvijati ekološku svijest kod učenika

– shvatiti i razlikovati odgovorno i neodgovorno ponašanje za vrijeme posjeta izvan škole

- razvijati kod učenika: međusobnu tolerantnost, snošljivost i spremnost na stvaranje  kompromisa, pristojno ophođenje s ljudima, poštivanje tuđeg vlasništva, disciplinu te pozitivnu atmosferu

            Terenska nastava je ostvarena kroz suodnos nekoliko predmeta: hrvatski, vjeronauk, povijest, geografija, informatika, fizika i glazbena kultura tako što se proučavalo, učilo i ponavljalo o: osobitostima čakavskog narječja, glagoljici, Ćirilu i Metodu, povijesti i razvoju hrvatske pismenosti, bogoslužju na hrvatskom jeziku, istarskim glazbenim instrumentima i folkloru, fizičkim zakonima kretanja i akceleraciji, geografskim, povijesnim, turističkim te geološkim obilježjima prostora kroz koje smo prolazili i boravili.

            Metode i oblici rada koji su korišteni na terenskoj nastavi su: rad na terenu i karti , demonstracija, analiza, sinteza te rad u parovima i teorija igre.

Učenici su vježbali slijedeće prirodoslovne postupke: promatranje, opažanje, uspoređivanje, razvrstavanje, opisivanje, zapisivanje, zaključivanje i interpretacija podataka, obrazlaganje uzroka ili posljedica.

            Učitelji su u pripremnom razdoblju koje je prethodilo terenskoj nastavi upoznali učenike s zadacima te načinom i vrednovanjem rada i zalaganja tijekom i nakon terenske nastave.

            Terenska nastava započela je već u autobusu kroz geografsko-turističko-povijesno izlaganje problematike prostora kroz koje se putovalo. Tako su se učenici upoznali s: problematikom autocesta (načinom izgradnje, objektima na autocesti (čvor, vijadukt, most, tuneli, prijelazi za divljač, prateći uslužni objekti tj. odmarališta itd.)), izgledom nizinskog, planinskog i primorskog reljefa, načinom izgradnje kuća, socijalnom i demogeografskom problematikom prostora, turističkim atraktivnostima prostora, vegetacijskim, klimatskim i pedološkim obilježjima prostora itd. Učenici su pažljivim slušanjem ispunjavali unaprijed pripremljeni nastavni listić iz geografije te označavali ceste određenom bojicom na geografskoj karti, zaokruživali čvorište, veća naselja kroz koje smo prolazili itd. Također su ispunjavali putem i pripremljeni listić iz fizike o kretanju i akceleraciji.

            Stigavši u naše prvo odredište, Roč, terenska nastava se dalje odvijala po tematskim stanicima.

            U Roču koji je proglašen i zaštićen kao spomenik kulture od izuzetnog značaja učenici su najprije razgledali srednjovjekovne zidine, gradska vrata, rimski lapidarij, mletački top bombarda. Razgledali su te fotografski zabilježili etnopark s kamenim glazbalima: harmonika triestina, roženice, sopile. U tom etnoparku kamenih glazbala, učiteljica glazbene kulture održala je radionicu o istarskim instrumentima i folkloru. Zatim su učenici razgledali repliku Guttenbergovog stroja na kojem im je bila demonstrirana izrada tj. tisak knjiga, a kao uspomenu na taj muzej, umjesto ulaznice dobili su označivač stranica sa slovima glagoljice.

            Iz Roča smo krenuli u Aleju Glagoljaša koja se sastoji od 11 kamenih postaja u spomen na glagoljicu. Autobusom smo prošli cijelu Aleju te naglasili značaj i simboliku svakog od 11 kamenih spomenika.

            Na 7. obilježlju «Istarski razvod», zadržali smo se dulje vrijeme kako bi učenici mogli odraditi dvije radionice: iz hrvatskog jezika i vjeronauka. Radionica iz hrvatskog jezika sastojala se iz transkripcije molitve Oče naš s latinice na glagoljicu, dok je druga polovica sastavljala slagaricu na temu spomenici na glagoljici. Radionica iz vjeronauka sastojala se iz kratkog predavanja učitelja vjeronauka o bogoslužju na hrvatskom jeziku te rješavanja listića, a završena je molitvom Oče naš na starohrvatskom jeziku. Učiteljica iz geografije je učenicima pokazala sredozemnu vegetaciju (bor, borovicu, hrast medunac, začinsko bilje), oblike krškog reljefa te objasnila kemijske procese koji uzrokuju otapanje stijena vapnenca i dolomita. Učenici su uzeli u svoje staklenke uzorke lapora i pješčenjaka te listiće i dijelove mediteranskog bilja za vlastiti herbarij.

            Nakon Aleje došli smo u najmanji grad na svijetu,Hum, u kojem smo i posjetili mali etno-muzej. Gradić smo razgledali u 10-tak minuta, a ostatak vremena proveli u zajedničkoj igri, druženju, opuštanju i kupnji suvenira.

            Odmoreni krenuli smo prema Motovunu koji smo razgledali poput pravih turista upoznajući se s njegovom poviješću, kulturom, građevinama. Spoznali smo što znaći akropolsko naselje i bedemi, slušali o motovunskim divovima na kojima se temelji pripovjetka Veli Jože Vladimira Nazora, vidjeli tok rijeke Mirne, vinograde malvazije i terana, Motovunsku šumu koja je najveća očuvana prirodna sredozemna nizinska šuma u Hrvatskoj u kojoj prevladava hrast lužnjak i jasen. Saznali smo koliko teži najveći tartuf na svijetu te opčenito što su tartufi, za što se koriste, kako se beru, koja im je cijena itd.  Učenici su uz pomoč učiteljice informatike tokom cijelog dana skupljali materijale i fotografirali lokalitete za izradu PowerPoint prezentacije naše terenske nastave.

            Puni dojmova, ali i znanja koja smo stekli izvan učionica i bez školskog zvona, u opuštenoj atmosferi kroz igru, druženje i pjevanje vratili smo se u večernjim satima u naš Radovan.

«Promatranjem prirodnih pojava u neposrednoj stvarnosti potičemo učenike na razmišljanje i zaključivanje o čovjekovoj ulozi u prirodi i važnosti suživota ljudi i prirode.

Zajednički rad, koji podrazumijeva preuzimanje odgovornih obveza, obogaćuje i oplemenjuje iskustva međusobnih odnosa učenik-učenik i učenik-učitelj.» (Jakovljević – Vrgoč: Škola  u prirodi)